недеља, 25. септембар 2016.

Kristina KOVAČ "ZAŠTO I UPRKOS ČEMU IDEM NA PROTESTE?


Pre svega da kažem da sam od svih protesta građana koji su se održali zbog afere Savamala/Hercegovačka, propustila samo jedan. Pre pomenute afere, otišla sam i na nekoliko protesta protiv “Beograda Na Vodi“, tj.nelegalne prodaje gradskog zemljišta, a u organizaciji inicijative “Ne Davimo Beograd“.
Kao i mnogi sugrađani, imam bogato protestno iskustvo. U Srbiji 90-ih bilo je više razloga da iskoristim svoje građansko pravo na bunt nego što želim da se setim: raspirivanja nacionalizma, ratova, izborne (i svakakve druge) krađe, politike progona i mržnje...dopišite sami. Zbog svega toga, od rane mladosti gajim interesovanje za dnevno-političke prilike i jak osećaj za građansku odgovornost. Ni danas, kada sam u zrelim godinama, nije mnogo drugačije. Kao učesnik ovih, novijih protesta, moram da kažem nekoliko stvari. Inicijativa “Ne Davimo Beograd“ je daleko od savršene. Svi mi, koji smo bili svedoci “Uskrsa duha“ (kako je Đole Balašević nazivao proteste krajem 90-ih), teško da možemo biti impresionirani neiskustvom, manjkom dobrih govornika i šarmantnih, vickastih subverzija, i katkad loše osmišljenom organizacijom protesta inicijative Ne davimo Beograd.
Često sam u protestnoj šetnji gunđala zbog ovoga ili onoga, nervirajući se što mnogo toga nije onako kako bi, po mom mišljenju, trebalo da bude. Nerviralo me je svašta - od mlakih govora, lošeg ozvučenja, manjka obezbeđenja, pa sve do dvostrukih aršina - stranačka obeležja nisu dobrodošla ali se na svakom protestu dele marksistički manifesti i vijore raznovrsni barjaci, od “skojevaca“ do opskurnih NGO. Iako protesta ne bi ni bilo bez njih, mali broj ljudi u protestima učestvuje zbog inicijative “Ne Davimo Beograd“. Oni nisu rođeni lideri, pa ni harizmatična organizacija kao što je npr. bila "Otpor", a ni Patkica nije Pesnica.
ALI...sva neslaganja zajedno nisu ni izbliza velika i važna koliko je važna jedna stvar oko koje se slažemo. A slažemo se u tome da ne pristajemo na organizovano ilegalno rušenje bilo čega u našem gradu pa ni “nelegalnih baraka“ (kako Premijer često voli da naglasi), ne pristajemo na suspenziju zakona i prava, ne pristajemo na maskirane fantome koji lišavaju slobode slučajne prolaznike, vezuju ih, oduzimaju telefone i drže zarobljenicima neko vreme.
Ne pristajemo na to da tako nešto može da se desi u našem gradu, a da policija NE ODREAGUJE, da se ne odazove na pozive unezverenih građana, da na jednu noć prestane da obavlja svoju glavnu i jedinu funkciju - zaštitu građana i njihove imovine. Ne pristajemo na državne i gradske institucije koje ignorišu pravnu državu, na tužilaštvo koje mesecima vodi predistražni postupak bez ikakvih rezultata. Sve navedeno što se u slučaju Savamala dogodilo je za svakog normalnog, mislećeg građanina vrlo zabrinjavajuće. Ima onih koji će reći - da li je moguće da vas na ulicu izvodi rušenje 2-3 barake, a ne nešto mnogo važnije? To je zamena teza. Ovde se ne radi o rušenju 2-3 barake, već upravo o nečemu mnogo važnijem - o nepoštovanju zakona, o ugrožavanju građana i njihove imovine, o bahatosti državnih organa. Afera Savamala je, nažalost, samo vrh ledenog brega, simptom ozbiljnog urušavanja svih društvenih institucija od strane izvršne vlasti pod kojom nam teče vreme koje nam niko neće vratiti. Kakve god zamene teza, spinove i digresije pravili režimski mediji i spin-doktori, istina je jedna - MI, GRAĐANI, SMO U PRAVU, i to nikakva iskretanja činjenica i pr strategije ne mogu osporiti. Kada običan građanin ne poštuje zakon, on plati kaznu ili ode u zatvor. Šta se desi kad državne i gradske institucije ne poštuju zakon? Ništa? Baš zato dugujemo sebi, svojoj porodici, svojoj deci, svojim komšijama, prijateljima, kolegama i svim znanim i neznanim sugrađanima da izađemo na protest, da dignemo glas protiv kriminalnih poteza svake vlasti koja zaboravi da štiti naše a ne svoje, privatne i stranačke, interese. Ja neću da sedim kod kuće, da kukam i da se nerviram - bez obzira na ishod, ja osećam OBAVEZU da svojim prisustvom na protestima izrazim neslaganje sa gore navedenim, kao i mnogim drugim stvarima koje su neprihvatljive, a koje čine političari koji vode ovu zemlju i ovaj grad. Osećam OBAVEZU da se borim. Ja izlazim i 29.septembra u 18h pred Skupštinu grada jer NE PRISTAJEM! I to hoću glasno i jasno da im dam do znanja. A vi?"

NACIZAM KUCA NA VRATA


Prvi put od ujedinjenja dve Nemačke, donedavno potpuno marginalna ekstremno desna stranka AfD je, na nedeljnim izborima u Berlinu obezbedila mesta u parlamentu osvojivši čak 14,2 odsto glasova biračkog tela, svega 3,4 odsto manje od najuticajnije CDU Angele Merkel.

петак, 16. септембар 2016.

Sa Fejsbuka: Kamo mozak, „građani“?

D. D. 


"To što „građanska Srbija“ brani i simpatiše izvesnu Jelenu Milić, Sonju Biserko, Natašu Kandić, razne „nezavisne novinare“ i slične kurte i murte, više je no očigledan dokaz da ista ta „građanska Srbija“ ni u naznakama ne postoji, sve dok nije dovoljno opamećena i mudata da shvati da su narečeni oblici života samo naličje onih govnjivih novčića iskovanih od raznih šešelja, vučića, hitlera, amfilohija i ostalih fašistoidnih kuraca i palaca. Kamo mozak, „građani“?
 Nismo više mali pankeri, pa da se zaljubimo u svakog kom su pantalone na dupetu pocepane, jebem mu mater."

четвртак, 1. септембар 2016.

Danska: Troje upucano u samoproglašenom gradu Kristijaniji


Kristijanija, poznata i kao Slobodni grad Kristijanija, autonomna je zajednica sa oko 900 stanovnika koja zauzima 34 hektara u blizini glavnog grada Danske. 
Kristijanija je nastala 1971. godine kada je grupa hipika zauzela napuštenu vojnu bazu u blizini Kopenhagena, i proglasili je slobodnim gradom i alternativnim društvom.
2004. godine je danska vlada donela zakon koji ukida kolektive i sada tretira njih 900 članova kao individue. Početkom 2005. je usledila serija protesta povodom tog zakona. Suština problema je što je koncept privatnog vlasništva nespojiv sa pravilima zadružne svojine koja vladaju u Kristijaniji.
Danska policija je upala u Kristijaniju sa oko 200 specijalaca i usledilo je jedno od najvećih masovnih hapšenja u danskoj istoriji – uhapšeno je preko sto ljudi. Većina njih su optuženi da nisu izvršavali policijska naređenja, dok su neki optuženi za nasilje protiv policije.