недеља, 26. јул 2026.

Rehabilitacija ludila devedesetih

 

tekst - Jelena Berar (FEJSBUK)


Rehabilitacija ludila devedesetih započeta glorifikacijom osuđenog zločinca Vojislava Šešelja, postavljenjem ratnog huškača Dragoslava Bokana u Narodno pozorište Srbije nastavlja se imenovanjem osnivača ratno profiterske organizacaje JUL, Ljubiše Ristića, za v.d. direktora Ateljea 212”.

Šta bi o tome rekli besmrtni velikani poput Mire Trailović, Zorana Radmilovića, Danila Bate Stojkovića, Petra Kralja, Dragana Nikolića, Milene Dravić, možemo samo da zamislimo.

Vučićev režim jednu od najznačajnih ustanova kulture prepušta Ljubiši Ristiću, saučesniku Miloševićevog režima, koji je predstave pravio pod zaštitom svoje najbolje prijateljice Mire Marković, a koja je pobegla iz Srbije da se ne bi suočila sa optužbama da je bila jedan od inspiratora političkih ubistava tokom prethodne vladavine crveno-crne koalicije.

Devedesetih umetnici su kao i danas bili žrtve političkih pritisaka, cenzure i izolacije, a Ljubiša Ristić je tada, kao i danas, svoju lojalnost politici mržnje pretvarao u privilegije.

Kako bi jednom zauvek prekinula reprizu zloupotrebe kulture u svrhe propagande, Stranka slobode i pravde je u programu za demontažu Vučićevog režima, koji se nalazi na sajtu srbijaposlevucica.ssp. rs, definisala poseban deo za kulturu koji umetnicima garantuje slobodu stvaranja i stabilno finansiranje nezavisno od toga ko je na vlasti, jer je to evropska ali i civilizacijska tekovina koju naš narod zaslužuje.

https://ssp.rs/berar-osnivac-jul-a-na-celu-ateljea-212.../

Ne treba Ateljeu 212 Ljubiša Ristić nego Aleksandru Vučiću


 tekst - Stefan SIMIĆ (Fejsbuk)

Ima tih ljudi koji dobro počnu, budu među najboljima.
Onda ih život odvede na drugu stranu, malo vlast, malo politika, malo razočarenja.
I onda ne da više nisu što su bili, nego ih, umesto ljubavi, vode neki drugi porivi: mržnja, osveta, inat, ogorčenost.
Da uvek budu najpametniji, da su svi drugi glupi, da moraš da im se podčinjavaš.
I stvori se autoritarni tip ličnosti, na prvi pogled demokratski, ali, u suštinskom smislu, neko ko guši sve oko sebe.
Postane težak i sebi i drugima, i ne radi više sa najboljima, nego sa onima koji se dive njegovoj veličini.
Po principu: daj šta daš.

Ljubiša odavno ne pravi dobre predstave, kao ni dobru atmosferu oko sebe.
U Ateljeu 212 je ponajbolja atmosfera i kolektiv, ne samo u Srbiji, nego na ovim prostorima.

Kako im pomoći, tako što im pošalješ nekoga da im razbije sve to?

Ljubiša Ristić je, neosporno, bio veliki reditelj, međutim, osećaj izneverenosti, da nije dovoljno uvažen, i još mnogo šta pomešano sa tim, stvara "malog" tiranina,
koji ne vidi očigledno i staje isključivo uz autoritarne režime.

Od toliko politika, kako je moguće stati uz Miru Marković?
Od toliko politika, kako je moguće stati uz Aleksandra Vučića?

Ko i promil toga zna o Vučiću, ne da mu ne bi dao podršku, nego sve suprotno.

Šta može Ljubiša Ristić da pomogne Ateljeu 212, najboljem pozorištu u državi?
Može samo da još više ujedini kolektiv protiv njega.

Ljubiša će pomoći Ateljeu 212, kao što je i Bokan pomogao Narodnom pozorištu.

Nikako.

Radi se o osvetoljubivim tipovima ličnosti, koji mnogo šta svoje nisu ostvarili i preko upravnih mesta dobijaju nagradu za lojalnost.

Da bi negde bio upravnik, treba ljudi da te hoće, a to nema veze sa tim koliko vešto govoriš na Pinku i Hepiju, nego kakav ambijent praviš i kakvu atmosferu.

Kako neko može da vodi pozorište, koga većina ansambla organski ne podnosi?

Onda im ne činiš uslugu, ne spašavaš ih, nego ih dodatno ubijaš u pojam.

Uz niz drugih, jedna od najgorih osobina SNS-a je što se mnogo šta radi iz osvete.
Nije cilj rezultat, dobrobit svih, nego osveta onima koji nisu lojalni.

Atelje 212 prednjači u pobuni, Ristić treba da ih disciplinuje, što je nemoguće.

Naravno, u dramaturškom smislu, to je vrlo zanimljivo, jer se pravi nova predstava, van scene.

Ko će koga da režira, da li on njih ili oni njega?

Šta ćemo na kraju dobiti?

Nećemo dobiti ništa, osim pobune ansambla i novog udara režima na sve te drage umetnike koji izuzetno rade svoj posao, a Ristić će, verovatno, da nam objasni „kakvi su to ljudi“.

Princip je uvek isti – pojedinci ne valjaju, režim je dobar.

Ponavljaju se devedesete. Isti ljudi, u sličnim ulogama, gde politika postaje važnija od života.

Srećom, ako je nešto dobro u svemu tome, neće još dugo, a sve su ovo potezi očajnika da se iziritira javnost još više, koja je već na ivici…

Ovo je osumnjičeni za napad tokom Parade ponosa: Policiji poznat odranije, izdato hitno upozorenje

  |  Marina Letić

Ovo je osumnjičeni za napad tokom Parade ponosa: Policiji poznat odranije, izdato hitno upozorenje

Berlinska policija objavila je javnu potragu za muškarcem osumnjičenim za teroristički napad izvršen tokom Parade ponosa (CSD).

Veruje se da je 21-godišnji Abdul B. u subotu oko 22 časa vozilom povredio više ljudi u blizini parka Tirgarten. Jedna žena je od zadobijenih povreda preminula, prenosi Bild. Policija je objavila i opis muškarca za kojim traga nakon napada. Reč je o muškarcu vitke građe, visokom oko 190 centimetara, sa crnom kosom. U vreme napada navodno je nosio crni duks sa kapuljačom i bele pantalone. Iz policije su upozorili građane da ne prilaze osumnjičenom ukoliko ga

четвртак, 23. јул 2026.

Bio je legenda Jugoslavije, ubili mu sina u Beogradu – sad skuplja flaše da bi preživeo

 Bio je legenda Jugoslavije, ubili mu sina u Beogradu – sad skuplja flaše da bi preživeo: „Nije me sramota, to je život“…

Često smo čuli da život piše drame, ali jednu od najtežih je živeo i živi čuveni košarkaš Mihajlo Manović Crvca (78), čovek koji se nakon igračke karijere našao na samom dnu.

Od velikog igrača postao je čovek koji skuplja plastične flaše iz kontejnera da preživi. Priču o velikom košarkaškom asu donela je „Slobodna Dalmacija“.
 
 „Stariji gospodin koji po kontejnerima skuplja boce, nažalost, odavno je hrvatska svakodnevica. Puno je penzionisanih prosvetnih radnika dovedeno upravo na takav rub egzistencije, ali jedan od onih koji odgovaraju rečenom opisu u Splitu ne pripada toj hordi ljudi koji su nekada, kao koliko-toliko cenjeni građani
 

понедељак, 20. јул 2026.

Preminuo Kevin Kigen

 

Preminuo Kevin Kigen

Čuveni engleski fudbaler Kevin Kigen preminuo je u 76. godini, saopštila je njegova porodica.

Kigen je poslednjih dva meseca proveo u bolnici nakon što mu je dijagnostifikovan tumor. Karijeru je počeo u Skantorpu, potom je postao legenda Liverpula, a igrao je još za Hamburger, Sautempton, Njukasl i Blektaun. Sa Liverpulom je osvojio tri titule, jednu sa Hamburgerom i osvojio je dve Zlatne lopte kao najbolji fudbaler Evrope. Za Englesku je odigrao 63 utakmice i postigao 21 gol. Kao menadžer vodio je Mančester siti, Njukasl i Fulam, a bio je i selektor

недеља, 19. јул 2026.

Ruski penzioneri umiru čekajući u redovima za gorivo: Ponižavanje Putina se nastavlja

   Telegraf.rs

Ruski penzioneri umiru čekajući u redovima za gorivo: Ponižavanje Putina se nastavlja

Već mesecima redovi na benzinskim pumpama širom Rusije postaju sve duži.

Neki ljudi spavaju u svojim automobilima. Drugi podižu šatore. Pojedini su se čak i fizički sukobljavali zbog pristupa pumpama za gorivo. Sada su dve starije osobe izgubile život. Osamdesetogodišnji muškarac pretrpeo je srčani zastoj dok je čekao da natoči gorivo na benzinskoj pumpi u gradu Lisva, u Permskom kraju, dok je sedamdesetpetogodišnji muškarac preminuo čekajući da natoči gorivo u Petrozavodsku, prenosi britanski The Telegraph. Predsednik Ukrajine

Život Srba u neprestanom strahu; Gudžić: Policija preuzela izvršnu vlast na severu KiM

 Život Srba u neprestanom strahu; Gudžić: Policija preuzela izvršnu vlast na severu KiM

Srbi na Kosovu i Metohiji suočavaju se sa bezbednosnim, ekonomskim i institucionalnim izazovima. Policija je preuzela izvršnu vlast na severu pokrajine, što najviše plaši Srbe, kaže za RTS istoričar Aleksandar Gudžić. Iako se ne dešavaju često ubijanja, proterivanja, to je i dalje veoma okrutan sistem, koji ne bi mogao da funkcioniše bez podrške, bar dela, međunarodne zajednice, smatra istoričar Aleksandar Raković.

Pucnjava u neposrednoj blizini srpske osnovne škole u Lapljem Selu, u trenutku kada su se u školskom dvorištu nalazila deca, ponovo je otvorila pitanje bezbednosti Srba na Kosovu i Metohiji. Ovome je prethodilo jedno od najoštrijih saopštenja Eparhije raško-prizrenske u poslednjih nekoliko godina u kojem se upozorava na sistematski institucionalni pritisak na Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu, uz ocenu da se krše verska i ljudska prava i da izostaje adekvatna