izvor - FEJSBUK, FB stranica MIKSER
Kada se Ana Brnabić pojavila na političkoj sceni pre desetak plus godina, poslužila je šahisti iz bloka 45 kao SNS liberalna mimikrija pred Evropljanima. Prva premijerka, prva predsednica skupštine gej orijentacije, to je zvučalo tako evropski, cool and sexy. I nadasve neočekivano kao politički potez partije sa tako divljačkim poreklom iz devedesetih. Šahista se seirio u tmini svojih vinskih podruma posmatrajući kako se i dobar deo kulturne čaršije Beograda primio na Anči i ušao u njen zavodljivi “Savet za kreativne industrije”, rukovodeći se funjarskom logikiom - idem kod socijalno prihvatljive Ane Brnabić, a ne kod sotone Aleksandra Vučića. Ana je ubrzo postala najbolja prijateljica Biljane Srbljanović, i točak se zavrteo. Hemija je uspostavljena - ta ljupka kreativna rabota nije imala veze sa Vučićem, i sve je bilo ok. Osim što smo svi znali da nije bilo ok. Bilo je baš onako bljak.
Mikseru nije padalo na pamet
da
udje u prestižno društvo koje je opstanak na sceni značilo. Te neke
2015 e, naglo nam je prekinut ugovor s Telekomom o redizajnu njihovih
poslovnica od koga smo živeli. Ostavljeni smo sami, na ledini snalaženja
pomoću trikova i čarolija u neprijateljskom okruženju. Paradoksalno, u
to mračno vreme, svrstavani smo pre u društvo hrabrih seniora koji su u
čaršiji označeni kao “moralni talibani” poput Gorana Markovića ili
Dušana Petričića s kojima smo imali čast da tabanamo na raznim
protestima. Kada kažete - taliban”, to obično znači “nesnadjeni” i to je
standardna kvalifikacija koju snalažljivi kolega i pragmatični preletač
u SNS jato, može da vam da.
Paradoksalno, ali do
pojave studenata - upravo su navedeni penzioneri, uključujući i u
medjuvremenu preminule legende - Dragoljuba Bakića, Koraxa i Vlajčića,
bili avangarda slobodne misli i čvrste kičme.
Mnogi
sa prvobitne liste čuvenog Saveta Ane B su naši poznanici, prijatelji i
saradnici i možda im se neće dopasti ovo podsećanje. Svi manje više sada
podržavaju studente, (osim Srbljanovićke, od nje ni traga ni glasa),
ali smatramo da je važno da ovo izgovorimo. Ne kao pobednici koji sada
likuju i podsećaju da ipak sve nisu prekrili snjegovi, ruzmarin i šaš,
već kao dobronamerno upozorenje za budućnost. Mali trenutak nepažnje i
poprimite trajni beleg moralnog kameleona.
Mikser se
nikada nije borio za privilegije, već samo za ravnopravne uslove bez
diskriminacije i šikane. Ponovo ćemo biti “nesnadjeni” i molimo i one
“snalažljive” da se prepuste čarima neizvesnosti i tržišne utakmice. Pa
kom obojci u slobodnoj Srbiji.
Slava preminulim herojima od kojih smo naučili sve o bolesti kičme. Dragoljubu Bakiću, Koraxu, Milanu Vlajčiću…















































